Svinger iz Sarajeva: Ja ne vidim život bez toga

Autor: Elameri Škrgić-Mikulić  14.06.2012  magazin Azra  

Društvene norme našeg podneblja nalažu heteroseksualnost i monogamiju. Tolerira se seks prije braka, pa i poneki preljub tokom braka. Orgije i svingeraj su u domenu tabua. Ipak, svingeri su među nama. Iz sljepoočnica im ne rastu rogovi, ne ližu se po vratu na ulici, niti hodaju u kožnim hlačama s bičevima.

Poznajem ih nekoliko, ovdje u Sarajevu. To jest, čula sam da njihov seksualni život nije konzervativan. Mi novinari svašta čujemo. Nije lako nazvati čovjeka i pitati ga da priča o svojim seksualnim navikama. Za novine. Valjda nije lako ni liječnicima nekom reći da je teško bolestan. Nema lakih profesija.

Između onih nekoliko svingera odlučila sam nazvati baš ovog  50-godišnjaka, jer sam procijenila da je najelokventniji. Pristao je odmah. Kad smo se kroz dva sata našli u jednom sarajevskom kafiću, bio je nervozan.

– Hoćeš li ti ovo snimati – pita me.

– Moram. Ne mogu toliko pisati, hoću svašta da te pitam.

– Ma nije mi problem ako me i izradiš i objaviš moje ime, zbog mene, pa ni moje djece, oni znaju. Ali, postoje…

– Polako. Ne mogu te prevariti, obećala sam. Ako bih te prevarila, to je kazneno djelo. Opusti se. Važno je da budeš iskren.

– Koja je tvoja tajna? – pita me.

– Kakva tajna – nisam se odmah snašla.

– Putem telefona si mi rekla da svi imamo neke svoje pasije, s tim da se za nečije zna a drugi
samo vješto kriju.

– Ok. Ako ti kažem koja je moja tajna, pravimo priču bez rezervi. Važi?

– Važi.

Rekla sam mu svoju tajnu. Tako je pošteno.

– Volio bih ja tebi ovo ispričati s punim imenom i prezimenom. Bolje bih se osjećao. Žao mi je što ne mogu. Kada je neko gay pa to kaže javno, osuđuju ga, ali je njemu na kraju lakše. Vjerujem da bi i meni tako bilo. Imam djecu, ali ok. Starijem djetetu sam sve objasnio, ima dovoljno godina. Ispitivala me sve u detalje, ovako kao ti sada. Ali ne bih zbog supruginih roditelja. Ne bih da nju osuđuju.

Kad si prepoznao da ti je seks tako neobično važan?

– Davno. Možda sam imao 15 godina kada mi je u ruku došla knjiga Markisa De Sada. Svi znaju njegovo kapitalno djelo “Sodomu i Gomoru”. Inače, u svakom smislu sam sklon stvarima koje nisu u standardu, prosjeku. Nisam blizak De Sadu u doslovnom smislu.

Sadizma najmanje ima u onom što radim. Ali, seks mi je važan. Prošle godine sam imao problema s prostatom i uhvatila me panika da ću morati operirati i da neće biti seksa. Tri mjeseca sam bio na rubu samoubojstva. Najozbiljnije ti govorim. Onog dana kad za mene više ne bude seksa – ubit ću se. Možda će ti to izgledati smiješno i glupo, ali ja ne vidim život bez toga.

Kada si prvi put sudjelovao u nekom grupnom seksu?

– Bilo mi je 20 godina.

Je li se to dogodilo na našim prostorima?

– Da, u Hrvatskoj. U to vrijeme sam bio u vojsci, zvali su me na neki party. Nisam imao pojma o tome, bio sam premlad. Bilo nas je ukupno 13. Devet djevojaka i nas šestorica… i još trave, pića svakakvog… U neko doba par se poče ljubiti pred nama, pa skidati. Osjećao sam nelagodu, ali trava je učinila da djelujem hladno.

Dakle, prvi put ti je bilo neprijatno?

– Pa ne u doslovnom smislu. Događalo mi se nešto o čemu sam sanjao pet godina… znaš ono što sam gledao na pornićima, sad je u sobi gdje sam i ja.

I uključio si se?

– Daaa, bilo je lijepo… trajalo je to.

I koliko to traje, u prosjeku?

– Šta koliko traje? Fešta?

Ma ne, te orgije koliko traju?

– Ne bih ja to nazvao orgijama. Što su orgije? Evo, ti danas imaš momka, imat ćeš drugog za dvije godine, pa sljedeći. Eh, u ovom slučaju skrati se vrijeme čekanja. Zbijeniji su događaji. Pa mi se za noć dogode tri, četiri cure. Tada sam bio mlad, sada je sve drugačije.

Šta je drugačije? Koliko često danas sudjeluješ  u takvim zabavama?

– Postali smo izbirljiviji. Sada to organiziramo jednom ili dva puta mjesečno.

Ko vi? Govoriš u množini.

– Pa moja supruga i ja.

Da, naravno. Vratimo se na početak priče. Nakon što si prvi put to probao, kako si ponovo tražio tu vrstu zabave?

– Ta zabava dođe sama. Ljudima se uvijek događaju stvari koje iskreno žele. Znatiželja i bijeg od konvencije me navela da prvi put probam i svidjelo mi se. Probao sam travu, pa sam prestao. Šmrkao sam kokain nekoliko puta i shvatio da to nije za mene. Ovim načinom života ne mogu povrijediti nikoga.

Živimo na Balkanu, u Sarajevu. Okolina je od tebe očekivala konvencionalan život. Žena, djeca i ostalo. Jesi li ikad mislio da će tvoj takav poriv nestati, da je dio mladosti?

– Nisam. Mislio sam da će sve moje djevojke žene pristati da bude dijelom ovakvog moga seksualnog života. Pretpostavljam da bi i bilo tako, da ne živimo u ovoj sredini. Pa prepoznali smo se zbog nečeg.

Zbog čega voliš takvu vrstu seksa?

– Ljudi sving često povezuju sa sirovim seksom. Supruga i ja nismo takvi, mi smo emotivci. Mi očekujemo da se između nas i tog nekog para dogodi nešto. U posljednje vrijeme najuzbudljivija mi je ljubav dviju žena. Njih dvije, ta količina uzdaha… Nismo tipovi za svingerske partije. Dovoljan nam je jedan ili dva para.

Razvijate li emocije prema svojim partnerima?

– Što znači emotivni odnos? Nismo se nikad doveli u situaciju da s tim ljudima ispijamo kave. U suštini, supruga i ja smo sebi dovoljni, odličan nam je i seks.

Pa čemu onda drugi ljudi?

– Pa zbog osvježenja našeg seksualnog života, da nikad ne postane dosadan.

Kako nalazite partnere/parove?

– Događalo se da nam nađem samo ženu. Jednostavno prepoznam takve ljude. Osim toga, postoji i Facebook stranica, hrvatska je, i zove se Smokva, gdje se javljaju ljudi kao što sam ja. Mislim, postoji više tih stranica, ali nama je ova najbolja. Pa učlaniš se tamo, napišeš svoje karakteristike, u smislu da smo par i slično.

Kako onda organizirate susret? Pozovete ih u stan?

– Ma neee. Na toj stranici puno je lažnjaka, ima muškaraca koji se prijave pod ženskim profilom i on bi došao da mazne nečiju ženu, da ne kažem onu drugu riječ. Ali kako kaže Džinović (Haris op.a), psovka pojačava ekspresiju. Elem, ima svega. Takve navučem na foru da sam biseksualan i zna se što bi to značilo za tog usamljenog muškarca (smijeh). Dakle, može doći, ali prvo da meni po… Ali kad su parovi, žene razmijene telefone, da se uvjerimo da su oni za koje se predstavljaju, nađemo se na kavi i vidimo hoće li među nama biti privlačnosti. Jer znaš kako je, dođe tu žena i po 300 kilograma. Skoro nam se javio par iz Hrvatske, njemu 65 godina i zamisli njoj je 60 i ona bi sad prvi put probala sving.

Ma super. Ne bi ona umirala a da još i to ne proba.

– Ma naravno da je super, ali s njima nismo ništa radili osim zajedničkog ispijanja kave.

Odlazite li u svingerske klubove?

– Ne, nemamo želju za tim. Nedavno smo pozvani na otvorenje kluba u Zagreb, ali nije to za nas. Previše je ljudi. Naravno da sam klubove posjećivao ranije, dok nisam bio oženjen.

Kakav je profil svingera?

– Najčešće su intelektualci. Vjerojatno jer prepoznaju nas kao takve na profilu. Naš profil je najdetaljniji od svih na Smokvi.

Kakva je svingerska scena u Sarajevu?

– Odlična. Ima mnogo svingera, ja poznajem 50-ak parova. Skoro smo supruga i ja bili s jednim sarajevskim parom. Starosne dobi su između 30 i 40 godina, uspješni ljudi, da sad ne govorim profesije kojim se bave, prepoznat će se. Malo je tu primitivnog naroda, sve su to intelektualci. Primitivci uvijek ostaju u pokušaju.

Za sve ove godine desilo ti se sigurno mnogo ljubavi. Je li ti se desilo da budeš ljubomoran na odnos svoje žene s nekim drugim muškarcem?

– Nije nikada. Jamčim ti da od 100 parova 90 bi svingalo. Najveći kamen spoticanja je muška briga kako svoju ženu gledati s nekim. Svi bi došli da probaju sving na način: „ja ću tvoju ženu…” Ja apsolutno u tome nemam straha, sujete, ljubomore. Moja supruga se ne ljubi u usta s drugim muškarcima. To je nešto naše. Niti ja to radim s drugim ženama. Nekim ljudima je to paradoksalno, ali tako je. Siguran sam da sam svojoj ženi na prvom mjestu, i to je bitno.

Je li ti se ikada dogodilo da je neka tvoja djevojka razvila emocije prema drugom muškarcu s kojim ste se seksali?

– Možda jeste, a da to nisam osjetio. Ali, ni toga se ne bojim… Za svog života imao sam tisuće žena, ne zato što sam lijep, macho, zgodan. Nemam ni veliku čunu… ništa ja od toga nisam, ali žene su me htjele. Svjestan sam svih rizika ovog načina života, pa i ovog sada.

Koristite li zaštitu?

– Naravno, tu su uvijek kondomi. Iako su naši partneri u stabilnim brakovima, obiteljski  ljudi koji imaju djecu. Dovoljno sam dobar psiholog da tokom razgovora s njima mogu procijeniti koliko su promiskuitetni. Primjerice, s dva para smo to radili skoro pola godine. Ali, s njima je bilo nekako čudno.

Kako čudno?

– Pa svako ima svoje zahtjeve. Neko neće s neobrezanim muškarcima, drugima smeta naš dogovor da se ne ljubimo s drugim partnerima…

Koje su tvoje norme?

– Ne volim prekrupne žene. A biramo ih zajedno. Eliminacija završava na onom sviđamo li se jedni drugima. Jednostavno.

Jesi li pri tim susretima nervozan?

– Nikad.

Osjetiš li nervozu s druge strane?

– Pa bio je jedan par, baš smo se našli i ovom kafići gdje ti i ja sada sjedimo. Žena je imala oko 40 ili 45 godina i ona je bila vidno nervozna i shvatili smo da ona ne zna što želi. Kad smo joj otvorili sve vidike, ukazali na sve eventualne posljedice, odnosno lijepe stvari – otišli smo zajedno u krevet. Ali, nije bilo razmjene. Oni se nisu predali doživljaju koji su izabrali. Događalo mi se, također, da od prizora dviju žena koje su radile takve stvari koje nisam ni u pornićima vidio, nisam mogao doživjeti erekciju. Ne mogu to objasniti, sve je u glavi. Bili smo tamo 4 ili 5 sati i ja… ništa. Razišli smo se i onda smo se supruga i ja seksali dva sata.

Često spominješ moguće posljedice. Što pod tim konkretno misliš?

– Ljudi koji s nama ulaze u ovu priču, boje se da će neko saznati. Mnogi bi to radili s kamericama.

Snimate li se?

– Nismo nikad radili video, ali se fotografiramo, pa onda sjednemo i izrežemo lica.

Imaš li prijatelje koji nisu svingeri?

– Naravno. Kad su mi bliski, želim da im kažem za taj dio svog života iz posve poštenih razloga – da znaju s kim imaju posla. Postoje ljudi kojima to smeta.

Da li supruge od tvojih prijatelja koji nisu svingeri trebaju osjećati opasnost od tebe? Mislim, da li ih promatraš kao objekt požude?

– Ma ne. I na poslu je sa mnom mnogo žena, ja ne volim ni da pričam o tome.

U konvencionalnom braku duljeg staža muž i žena imaju seks nekoliko puta mjesečno, barem tako statistika kaže. Kod vas je to drugačije?

– Mi to radimo svake noći, osim kad supruga ne može zbog ženskih razloga.