Elameri Škrgić-Mikulić: Ko zna dobro odgojiti dijete zna voditi i državu

Autor: Samira Poričanin – Petrešin  13.08.2013.  zenskiportal.ba / Akta.ba

U svijet medija je ušetala rano i do danas hrabro korača u njemu. Ponosna je urednica jednog od najpoznatijih ženskih magazina u našoj zemlji “Azra”. U razgovoru sa Elameri saznali smo da li rad u bh. magazinima izgleda ko na filmu “Đavo nosi Pradu”, a upoznali smo i energičnu, duhovitu i šarmantnu stranu žene i mame u najboljim godinama.

Za Vas kažu da ste super mama, urednica, supruga i super riba. Kako žonglirate između tih  uloga? Koja je formula?

– Hvala, ako tako neko misli, shvatit ću kao kompliment u svijetu gdje se sve mjeri uspjehom. Ipak, najiskrenije, nisam sklona tako razmišljati. Vjerujem da sam zbog poslovnih obaveza premalo sa svojom djecom, kao urednica mislim da sam ponekad površna i previše tolerantna a kao supruga…hm, ne znam morate pitati Davora. Kako žongliram? E, tu sam šampion. Kad vam neko kaže da je sve u dobroj organizaciji to znači, da nema mjesta uživanja u trenutku. U svakom trenutku se razmišlja šta je slijedeće.

Koliko je teško biti dobar roditelj i imati uspješnu karijeru?

– Jesam li dobar roditelj znat ću kad moja djeca budu imali 25, 26 ili 27 godina i kad budem vidjela jesu li zadovoljni svojim izborima. Za sada je to rano govoriti. To što je neko svoju djecu dovoljno dojio, potom hranio eko proizvodima, prao im rublje na bio programu, pregrmio nekoliko godina bez značajnih infekcija, izabrao najbolju školu ne znači dobro roditeljstvo. Za sada mislim da sam odgovorna. Više od svega na svijetu želim da budem dobar roditelj, ali kako naći mjeru između autoriteta i autokratije, između demokratije i anarhije, prevelike i nikakve popustljivosti, velike i gušeće ljubavi… Ko zna dobro odgojiti dijete zna voditi i državu. Barem ja tako mislim. Ako mi za dvadeset godina neko kaže da sam dobar roditelj – smatrat ću to najvećim komplimentom na svijetu. Baš!

Kako pronaći ravnotežu između posla i privatnog života?

– Sve teži ravnoteži, tako i ta ‘dva života’ – ili se trudiš ili se ne trudiš. Volim davati najbolje od sebe, to je izvor mojih uživanja. Posao je za mene nastavak dječije igre i dok god bude tako, uživat ću u njemu i bit ću dovoljno kreativna. I ne pravim neke hirurške rezove između tih života. Ne razmišljam kako to odvajati. Odem na posao, vratim se nekad bolje nekad lošije volje, ali takav bi život bio i da sam domaćica.

Šta Vas sve inspiriše?

– Nepopravljivi sam filantrop. Ljudi me ne mogu toliko iznevjeriti koliko se ja njima oduševljavati. Veoma volim ljude, posebno su mi dražesne njihove slabosti. Također, ne bih mogla zamisliti dane bez knjiga.

Kako izgleda Vaš radni dan? Da li priprema magazina liči na scene iz filma ‘Đavo nosi pradu’?

– Niti Amerika liči na američke filmove, kao što ni Bosna ne liči na Kusturicine (rane radove). Elem, moj dan počinje i završava čitanjem. Potom slijede redakcijski tračevi koji imaju Ibn Haldunovu cikliku. Najprije su benigni, a kasnije to prestaju biti. Iz toga se rađaju ideje, a onda na scenu stupaju redakcijski centarfori koji se dokazuju ubojitim šutevima, imamo i dežurne kritičare kojima je zadatak da nas previše ne ‘ponese’ i imamo Kenu koji u tome traži treću dimenziju. Elem, redakcije su najljepše i najstresnije u isto vrijeme.

Čime sebe Volite razmaziti?

– Puno sam toga u životu naučila, ali nisam se naučila opustiti. Razmazim se ponekad suvišnom kupovinom, ali ubrzo o njoj razmišljam kao o velikoj gluposti. Jer ona to jeste.

Šta su prema Vašem mišljenju prednosti žena +30 ?

– Pa, te godine su najproduktivnije, dakle, prednost je u snazi, ali i veliki pritisak – jer u tim godinama (i deceniji koja dolazi) napraviš kapitalne stvari u svom životu. Ili ih ne napraviš. Osim toga, sama sam sebi ljepša u 30-tim nego i 20-tim. 

Koji Vas stereoptip o ženama najviše nervira?

– Ne volim onu bosansku “to nije za žene”.

Žene u Bosni nerijetko stvari preuštaju slučaju, jer se ne žele gurati i isticati. Najčešće se mire sa onim što im život servira i stalno imaju na umu čuvenu “šta će okolina reći”. Da li mislite da će i nova generacija mama tako odgajati svoje kćerke?

– Nisam se mnogo obazirala na okolinu. Čak sam sklona okolinu provocirati izborima, stavovima, postupcima. Prezirem palanački duh. Zaista. Mislim da će majke svoje kćeri odgajati u okvorima vlastitih vidika. Obzirom na statistiku, i dalje nam se ne piše dobro.

Da li muškarci vole žene koje su im ravnopravne?

– Niko nikom ne voli biti ravnopravan. Ni žene između sebe ne žele ravnopravnost. Il’ je dan, il’ je noć. Il’ si gore, il’ si dolje. Ravnopravnost je ideal, a on ne postoji – već mu se teži.